Prodaja karata

 

Bili smo kod ravnatelja šibenskog kazališta gospodina Jakova Bilića. On je ujedno i glumac pa je glumio i u jednoj od boljih šibenskih predstava za djecu „Matilda“. Jakov Bilić rođen je u Šibeniku 1988. godine. U rodnom gradu završio je Gimnaziju Antuna Vrančića. Kroz osnovnu i srednju školu aktivno je sudjelovao na gradskim, županijskim i državnim natjecanjima LiDraNo. Pitali smo ga nekoliko pitanja:

Tko bira predstave koje se izvode na MDF-u?

To biraju naši stručni suradnici ja ću vam ih sada nabrojati: Nina Leflin, Dražen Ferenčina, Jasmin Novljaković, Matija Dedić, Franka Klarić, Željko Študlić, Iva Kebler, Anita Travčić, Maja Zrnčić, Joško Čaleta. Nadam se da nisam nikoga izostavio, dakle to su vam ljudi koji su predlagali odabrali, što filmski, što likovni, što literarni, što dramski, glazbeni, plesni, tradicionalni, kulturni program, radionice.

 

Po čemu ti ljudi odabiru koja će se predstava izvoditi u kazalištu, a koja na ljetnoj pozornici?

Pa uvijek vam nekako prostor diktira, kao i u svemu, kad je u pitanju kazalište i izvedbena umjetnost. Ako ima neka predstava koja je velika, a ne može stati u naše kazalište jer naše kazalište nije baš jako veliko kad govorimo o pozornici, onda ide na ljetnu i obično vam ovako neke manje predstave dođu na ljetnu, a nešto što može igrati na ljetnoj što ima dovoljno ili scenografije ili tako, onda ide na ljetnu pozornicu iako i sami znate i vidite da velikih predstava, to nije problem samo dječjeg festivala nego i čitavog hrvatskog kazališta, se baš jako malo radi, sve se rade te neke manje predstave sad je nekako već zadnjih nekoliko sezona sezona tih manjih predstava, u kazalištima je tako i mi se nadamo da će se to dignut.

 

Prolaznike smo pitali koji je problem dječjeg festivala, a oni su nam rekli da bi se predstave umjesto na ljetnoj pozornici koja zaklanja lijepi pogled na šibensku katedralu trebale izvoditi na nekoj od šibenskih tvrđava.

Tako je, mi smo pokušali to realizirati, ali niti jedna od šibenskih tvrđava nije prilagođena za kazališne predstave i to naprosto nije izvedivo, gore mogu biti koncerti, filmovi, neka manja događanja. Šibensko kazalište u suradnji s tvrđavama je u dva, tri navrata organiziralo ili pokušalo organizirati predstave gore, ali predstava kazališta ima neka svoja pravila i svoje nekakve potrebe koje nažalost ne mogu statI na tvrđavu svetog Mihovila koja to naprosto ne može ispunit.

 

 

 

 

 

Bili smo i kod blagajnice šibenskog kazališta jer nas je zanimalo koliko se karata proda za naše (hrvatske) a koliko za strane predstave. Saznali smo da su prodavanije naše predstave. Na primjer: Knjiga o džungli (Poljska)-455 ulaznica, La Fontaineova basna(Mađarska)-166 ulaznica, Vuk i sedam kozlića(Hrvatska)-462,Kralj lavova(Bosna i Hercegovina)-464, Sastanak na pikniku(Belgija)-170. Naše su predstave prodavanije zbog jezika na kojem se izvodi kaže blagajnica, a rekla nam je i da su ljudi često dolazili do nje i pitali ju karte za bilo koju predstavu samo da je hrvatska.

 

Zatim smo išli u računovodstvo razgovarati o financijama s gospođom Sanjom Baranović.

Koliko su skupe karte za predstave u kazalištu, a koliko za predstave na ljetnoj  pozornici?

Za kazalište su 25 kn, a za ljetnu pozornicu 20 kn.

Jesu li skuplje karte za naše ili strane predstave?

U biti svaka predstava jednako košta samo je razlika u lokaciji bez obzira odakle je kazalište.

Kada vam glumci dolaze iz dalekih zemalja plaćate li vi njima prijevoz i smještaj ili se za to sami trebaju pobrinut?

Za većinu predstava iz inozemstva mi plaćamo samo prijevoz, ali ako je predstava na primjer iz Engleske ona mora biti skuplja od predstave koja je iz Mađarske jer ona je udaljenija, međutim svaka predstava koja dolazi kod nas prijavljena je i u svojoj državi tako da oni imaju nekakve fondove i institute koji njima pomažu da  sufinanciraju jedan dio troška.

Koliko na dječjem festivalu zapravo grad Šibenik, a i samo kazalište zaradi?

Kazalište nikad ne zaradi. Festival nije napravljen da se na njemu zaradi, on je napravljen da se potroše novci onako u grubo. Tako da u principu grad Šibenik potroši, ne zaradi.

Imate li točnu cifru koliko se uložio festival?

Imamo, znači to je ove godine predviđeno financijskim planom 2 200 000 kn to je ono što je uloženo iz svih novaca, a ukupna prodaja karata bude 150 000 kn.

Je li vi voditelje radionica, a i samo mjesto gdje se radionice održavaju plaćate?

Većina voditelja se plaća, ima i voditelja koji ne uzimaju honorar uglavnom je riječ o kolegama iz Šibenika, a postoje i neke radionice, na primjer ove godine imamo talijansku radionicu nju je sufinancirao talijanski institut za kulturu, tako da u principu smo tu pokrili samo putni trošak, ali nismo platili honorar.

Mjesto na kojem spavaju voditelji (apartman/hotel) plaćate vi ili oni?

Da sve plaćamo mi.

 

Andrea Šišara

i

Marijeta Sladoljev

 

 

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *