Dana 25.06.2019. godine došli smo u kazalište kako bismo intervjuirali glumce iz Osijeka, koji su došli na Međunarodni dječji festival. Glumci su došli u Šibenik kako bi razveselili djecu na festivalu.
“Dobar dan.’
Glumci:”Dobar dan.”
“Kako se zovete?’
Glumica Magdalena:”Ja se zovem Magdalena Živaljić-Tadić.”
Glumac Filip:”Ja sam Filip Sever.”
Glumica Ana:” I ja sam Ana Jurković.”
“Kad ste se počeli baviti glumom?”
Glumica Magdalena:”Joj, ma još od malih nogu. U prvom razredu osnovne škole sam bila u jednoj predstavi jedna mala curica koja se njihala u bijeloj odorici i govorila da želi plavi snijeg eto to je bila moja prva predstavica u životu.”
Glumac Filip:”A ja sam sa 4 godine došao u studio Zagrebačko kazalište mladih i tad je sve krenulo.”
Glumica Ana:”Ja sam sa 7 godina imala prvu predstavu u HNK Osijek i od tog trenutka je ljubav rasla.”
“Bavi li se još netko u vašoj obitelji glumom?”
Glumica Magdalena:”Meni se sestrična bavi glumom.”
Glumac Filip:”Ne.”
Glumica Ana:”Meni ne.”
“Jeste li ikada improvizirali na sceni?”
Glumci:”Uffff daaa!”
“Uživate li na sceni?”
Glumci:“Ne znam može li se to riječima opisati koliko mi uživamo na sceni. Teška pitanja postavljate.”
“To bi bilo sve hvala vam.”
Glumci:”Ništa hvala.”
“Dobar dan.”
Glumci:”Dobar dan.”
“Kako se zovete?”
Glumica Lucija:”Lucija Matković.”
Glumac Ivan:”Ivan Simon.”
Glumac Domagoj:”Domagoj Ivanković.”
”S koliko ste se godina počeli baviti glumom?”
Glumica Lucija:”Ja sam se vrlo rano počela baviti glumom. Još u osnovnoj školi, zatim srednjoj, radionicama i onda na akademiji.”
Glumac Ivan:”Pa cijeli život zapravo. Ja sam još dok sam bio u maternici, dok me mama nosila, glumio. Dok me doktor gledao na ultrazvuku ja sam izvodio Hamleta. ”
Glumci:”Hahaha”
Glumac Ivan:”Roditi ili se ne roditi to je bila moja prva rečenica. Šalim se. Počeo sam se baviti glumom s 23 godine, s time da sam se i u 6. razredu malo bavio glumom, išao na dramsku u skupinu u Vinkovcima i napravili smo jednu predstavu za djecu.”
Glumac Domagoj:”Ja sam se počeo baviti glumom u 2. razredu osnovne škole. A sve je počelo na dramskom studiju u Vinkovcima i nakon toga tijekom srednje škole sam išao u kazalište u dramsku.”
”Jeste li se oduvijek htjeli baviti glumom?”
Glumica Lucija:”Pa osjetila sam da je to moja radost, moja sreća i da imam potrebu raditi s drugim ljudima i zabaviti ih. Uglavnom da.”
Glumac Ivan:”Pa ja sam prvo htio biti vatrogasac jer mi je to izgledalo uzbudljivo jer gasiš požare i spašavaš ljude. Ta se želja ugasila i onda sam shvatio da u biti pomažeš ljudima tako da ih nasmijavaš i osvještavaš ih, ali nisam oduvijek htio biti glumac, to je došlo postepeno.”
Glumac Domagoj:”Ja sam prvo upisao medicinsku školu jer sam htio pomoći ljudima, ali zapravo je kazalište prevladalo i onda sam upisao akademiju.”
”Koliko vam treba da naučite tekst?”
Glumica Lucija:”Pa kako kad. Ako znam što radim onda mi treba ODMAH, a ako nemam pojma što radim s tim tekstom onda ga ne mogu nikako zapamtit.”
Glumac Ivan:”Pa zapravo je to Lucija dobro rekla da ako ti je tekst jasan onda ga dosta brzo naučiš, a ako ti nije jasno što radiš i što govoriš onda ti treba malo duže.”
Glumac Domagoj:”Pa isto, ako mi se tekst sviđa i ako je nešto što baš baš želim raditi je vrlo jednostavno naučiti tekst, a ako mi se to ne da i ako mi je malo teško naučiti tekst koji je kompliciran onda mi je teško naučiti. Ponekad prije naučim partnerove replike, a ne svoje, ali većinom ne baš brzo naučim tekst.
”Što bi preporučili djeci koja se žele baviti glumom”?
Glumica Lucija:”Da je to predivno i neka se bave time i to bi im htjela preporučiti zato što tako lijepo rastu, istražuju sebe, igraju se i kao i mi. Igramo se i to je na kraju krajeva posao za cijeli život. Htjela bih preporučiti djeci da se samo se igraju.”
Glumac Ivan:” Pa da, ali bih u biti htio djeci preporučiti da što god da rade da to vole, nebitno je li to gluma ili da nađu nešto što vole da to rade to je nešto najljepše na svijetu zapravo.”
Glumac Domagoj:”Da, sve će doći u svoje vrijeme, i osnovna škola će proći i srednja škola će proći zapravo najbitnije je da se baviš onime što stvarno voliš i što stvarno misliš da će tebe ispunjavati, a ne onime što možda mama i tata žele da ti budeš. Treba se držati svog.”
LANA GOVIĆ
ANA JURAS
ANĐELA ČALETA- CAR
MATEA LEMAC